by MoZarD
Mjeseca. Nije tu riječ o pišljivih nekoliko
fantasy. Svaka dobra literatura mora biti
stotina milijardi dolara, već o moralnoj,
konzistentna u sebi. Ako se piše šrot,
intelektualnoj šteti. Ideja se kompromi‐
galofak za umno zaostale milijune, onda
tirala samo zato što se počela ostvarivati
ne treba ništa, potreban je samo određen
nepodesnim sredstvom. Dugoročna poli‐
broj redaka.
tika fantasta bila je žrtvovana kratko‐
ročnim fantazijama političara. Raketa
No da odemo malo u futuristiku: Kako
nikad nije bila pravo sredstvo za osvaja‐
zamišljaš znanstvenu fantastiku sutra?
nje svemira ‐ ona je pravo sredstvo za
Ako uopće misliš da će je biti?
nošenje bojevih glava. Osvajanje Mjeseca
Ako je nitko ne bude pisao, pisat ću je
raketom bila je samo demonstracija nji‐
ja, dakle će je biti.
hove nosivosti. Za pravu industrijalizaciju
Maločas si rekao daje pišeš samo zato
svemira, za preseljenje čovječanstva me‐
što je ona medij, jezik koji mladi razumiju.
đu zvijezde, potrebni su moćniji sistemi, s
Sad ve liš da bi je pisao i kad je nitko ne bi
kapacitetima reda veličine stotina miliju‐
prihvaćao. Nije li to malo kontradiktorno?
na, milijardi pa i desetaka milijardi tona
Naravno da jest. Ali ja jesam kontra‐
godišnje, sistemi koji bi, dakako, morali
diktoran, s tim se pomiri.
biti jeftini i ekološki što neutralniji. I sam
sam razradio neke. Rezultati su me osup‐
No da se vratimo na pitanje. Kako za‐
nuli, iako sam već od početka bio vrlo
mišljaš SF sutrašnjice?
optimističan. Takvi je sisteme moguće
Vjerujem da će se vratiti na odnos čov‐
izgraditi, utrošak bi energije u njima bio
jeka i okolnog svemira, čovjeka i znan‐
minimalan ‐ recimo reda veličine potroš‐
stvene spoznaje, jer bez toga možda ni
nje pri transportu brodom preko oceana ‐
opstanak čovjeka kao vrste neće biti
a kapitalne bi se investicije mjerile
moguć. Ekspanzija u svemir je neizbje‐
desecima, najviše stotinama milijardi do‐
žnost. I napredak egzakte znanosti ‐ dakle
lara. To nije mnogo. A i ekološki bi bili
takve koja se temelji na eksperimentu, a
praktički neutralni ‐ zagađivali bi manje
matematička joj je simulacija tek pomoć‐
od kakve prosječne termocentrale.
no sredstvo ‐ također je neizbježnost.
Kako je to moguće?
Književnost će na to morati reagirati, jer
je to zahtjev vremena.
Čini se nemogućim samo zato što je
raketa u svijest ljudi ugradila neke krive
Vrijeme me asocira na meteorologiju. Ti
pretpostavke. Prvo, da je let u svemir
si kemičar po struci, dakle, egzaktno
povezan s golemim utroškom energije. To
znanstveno obrazovan. Vjeruješ li da čo‐
je istina samo ukoliko promatramao teret
vjek uopće može napustiti Zemlju? Pod‐
koji se s površine Zemlje diže na orbitu.
sjećam te na strahovito zagađenje Zem‐
Ako, međutim, imamo na umu da se u
lje; praktički se kupamo u vlastitom dre‐
nekoj naprednoj svemirskoj civilizaciji
ku, pregrijavamo atmosferu svojim tjeles‐
masa ne izbacuje, nego samo cirkulira
nim i energetskim izlučevinama, što sve
između Zemlje i svemira, onda dolazimo
dovodi do katastrofalnih atmosferskih i
do posve drugih zaključaka. Ako jednu
meteoroloških, pa čak i geoloških pro‐
tonu izbacimo sa Zemlje na Mjesec, i
mjena. Intezivan promet Zemlja‐vanjski
jednu tonu prebacimo s Mjeseca na Zem‐
svjetovi munjevito bi povisio temperaturu
lju, energija se sistema nije promijenila.
116
Teoretski je utrošak energije ravan nuli.
odbojnosti prema literaturi.
Naravno, u praksi su neizbježni neki mali
Ne praviš li tipičnu grešku ljubitelja SF‐a,
gubici, no oni su i s ekonomskog i s
koji pod “znanstvena” podrazumijeva sa‐
ekološkog stanovišta praktički zanema‐
mo prirodne, egzaktne znanosti? Što je s
rivi. Da bi se osvojio svemir, potrebno je
humanističkim? I, što kažeš, a propos
stvoriti uređaje koji bi regenerirali ener‐
tvog mišljenja o realnosti, za definiciju
giju, zapravo svojevrsne izmjenjivače
koja veli da je znanstvena fantastika
kinetičke i potencijalne energije. Oni su u
najrealističnija literatura?
teoretskom pogledu mogući a u praktič‐
nom ostvarljivi. To je jedno. A drugo,
Ako definiciju proširimo i na huma‐
raketa nas je naučila razmišljati u tona‐
nističke znanosti, onda u SF spada čitava
ma, u najboljem slučaju u desecima tona.
literatura. Jer svaka mora imati nekakav
Potrebno je povećati mjerila za najmanje
znanstveni oslonac ‐ ako ne u povijesti,
milijun puta. Slika se onda drastično
ono bar u sociologiji i psihologiji. Kalka je
mijenja, i sve postaje moguće. Usporedi
čista psihoanaliza, on je, kao i Freud,
Kolumbovu Santa Mariju ‐ to je Apolo ‐ s
krenuo od sna. Tako široke definicije ne‐
modernim supertankerom, pa će ti sve
maju više nikakva smisla, jer obuhvaćaju
biti jasno. Suprotno tezi koju ti zastupaš ‐
sve. Mogli bismo zapravo reći da je ono
ili bolje, predrasudi koju braniš ‐osvajanje
što nazivamo SF‐om zapravo širenje
svemira ne vodi u ekološku katastrofu,
literature i na egzaktne znanosti. U tom
nego je jedini način da se ona izbjegne.
smislu bismo zaista mogli ustvrditi da je
Zemlja naprosto nema resursa da ‐ bez
SF najegzaktnija literatura, ali nikako ne i
nepopravljive ekološke štete ‐ održava
da je najrealističnija. Egzaktnost i
pet ili sedam milijardi ljudi pri životnom
realističnost nisu isto. Tako je traženje
standardu današnjeg naprednog svijeta.
dlake u jajetu vrlo egzaktno, ali nije baš
Izbor je tu: ili ekološka katastrofa, ili geto‐
nimalo realistično. Ako smo rekli da je
izacija nerazvijenog svijeta, ili agresivan
znanstvena fantastika “zamišljeni ekspe‐
prodor u svemir.
riment”, ona je vrlo “egzaktna”, jer je
eksperiment, pa još zamišljeni, upravo
Ovakvu tehnološku erudiciju ‐ da se
takav. Ali nešto što je “zamišljeno” ne
malo vratimo na literaturu ‐ iskazivao si i
može biti “realno”. Ono nam može
u svojim romanima. Misliš li da to zanima
pomoći da spoznamo realnost ‐ što,
čitaoce i da šuvarizirana mladež može
napokon, i jest cilj i svrha svekolike
pratiti
tvoje eksplikacije?
umjetnosti ‐ no ona sama nije realna.
Ako ne može ova šuvarizirana, moći će
Mislim reći, ni eksperiment gledan opće‐
jedna buduća dešuvarizirana. Ja ne bih
nito nipošto nije “realan”. On je zapravo
bio futurist kad ne bih mislio na buduć‐
jedno strogo kontrolirano ispitivanje jed‐
nost. To je jedno. A drugo, ako mladež
ne strogo izolirane komponente real‐
nema odakle učiti fiziku i druge lijepe
nosti. Realnost je, mogli bismo reći, skup
stvari, neka je uči iz mojih romana,
svih mogućih eksperimenata. Realistički
Znači, zagovornik si teoretičara koji
je roman nekakva aritmetička sredina
ultimativno zahtijevaju edukativni značaj
svih mogućih SF romana. Nadam se da
SF‐a, a ne samo kontemplativni?
nisam bio odviše zamoran, ali to nisam
znao drukčije izraziti.
Mislim da pisac mora znati o čemu piše.
Ne možeš pisati povijesni roman ako nisi
Tvoji, međutim, romani, tvoja proza
pročitao nijednu knjigu o vremenu kojim
općenito, nisu nikakva aritmetička, geo‐
se baviš. Jedino se realizam može osloniti
metrijska ili bilo kakva druga sredina; njih
isključivo na neposredno iskustvo. Inzis‐
krasi nekoliko realističkih značajki: vrlo su
tiranje na njemu zapravo je simptom ne‐
dugi, tebnološko‐prirodoslovno vrlo eg‐
ukosti ne samo pisaca, nego čitavog
zaktni, nabijeni seksom, i sa mnogo psiho‐
čitalačkog naraštaja. Što se pak tiče
loško‐filozofskih dubioza. Jesam li u
edukativnosti, tehničke, mislim, držim da
pravu?
je ona korisna ali ne i nužna. Naposljetku,
Faktualno donekle, ali ti je interpetacija
svaka nas literatura nečemu uči ‐ makar
nikakva. Kao prvo, dužina nije nekakav
117
speficikum realističkog romana. Klasični
pobjeći u nekakav svoj intimni svijet, za
“funtroman” je Zagorka, a to nije reali‐
koji onda otkrivaju da ih ubija iznutra, jer
zam. Tehnološko‐prirodoslovna egzakt‐
se i sam mehanizirao.
nost karakterizira samo dio moje proze.
Uz terapeutsko orgazmiranje...
Recimo moje Blesave priče sto posto su
otkačene, i s realizmom ‐ osim psiho‐
Ne terapeutsko. Orgazmiranje iz čiste
loškim ‐ nemaju baš nikakve veze. A što
dosade. Kad je potrebna zbiljska terapija,
se pak tiče “nabijenosti seksom”, ne
taj orgazam postaje beznačajan do
znam čemu toliki pudeur. Mislim da u
neopazivosti.
mojoj prozi nema ništa više seksa nego u
Međutim je ipak vrlo opazivo nasilje,
životu ‐ i u fiktivnom i u realnom smislu.
čisto, do krajnosti okrutno, hladno‐razum‐
Možda čak i manje. Ne želim da mi ro‐
sko nasilje, nasilje koje čovjeka svodi na
mani i priče budu intelektualna konst‐
pukog bešćutnog davaoca krvi i mesa i
rukcija, i to je sve.
kostiju i mozga. Taj metalno‐pankerski
Ali tvoj najnoviji roman, bolje rečeno,
ugođaj, sasvim u skladu sa suvremenim
tvoj posljednji objavljeni roman, jer kro‐
trendovima angloameričkog SF‐a, rijetko
nološki ti on nije najnoviji, Nul effort, koji i
je korišten u našem SF‐u. Znači li to da
jest povod za ovaj razgovor, vrlo je dug
svjetske teme svoje izvorište sad pronala‐
(nekib 600 kartica), a više ga od polovice
ze i u našem ataru, ili da si pod utjecajem
protječe u seksualnim frustracijama, ak‐
uvozne literature?
robacijama i egzaltacijama glavnih juna‐
Nasilje u tom romanu jest naprosto
ka, dok je background tehnološki prepoz‐
nasilje klaonice, ubijanje lišeno bilo kak‐
natljiv rat zvijezda. Sve skupa je pak
vih snažnijih emocija, zato je i o okrut‐
izuzetno aktualno, nitnama pričvršćeno
nosti govoriti besmisleno. To nije nasilje
zapankersku sadašnjost.
čovjeka, to je tlačenje fatuuma. Nekakve
Have your head inspected! Ako ti se čini
je prave ljudske osjećaje, u toj općoj tu‐
da je tog “seksa” toliko, onda to može
posti, moguće naći još samo u nježnosti
značiti dvoje: ili što se babi htilo, to joj se
između muškarca i žene. Toliko nasilje
i snilo, ili da si ga se toliko uplašio da ti se
nije tu više zato da šokira, nego da zatupi,
učinilo da ga je više nego što jest. Istina
možda zato da bi se shvatio da nasilje nije
jest da se unutrašnja radnja romana vrti
ništa neobično, da je neobično ono dru‐
oko jednog muškarca i četiri žene ‐ po
go. Možda je tu ta razlika između ovog
Muhamedovu ključu ‐ ali u tom je odnosu
romana i sličnih djela anglosaksonske
svega više nego seksa. S jednom od tih
literature. Ako u njima postoji nasilje, to
žena uopće ga nema, druga je daleka
je nasilje najhitnija komponenta djela. I
uspomena, kod treće je to samo bijeg od
cilj mu je da šokira, uzbudi. Ovdje ne.
golemoga straha koji okružuje i heroja i
Mislim da tu postoji samo formalna slič‐
heroinu ‐ tek je sa četvrtom seksanje
nost, sličnost samo u nekakvoj površin‐
stvarano ‐ i mislim jezivo dosadno. Te
skoj ravnini. I još nešto: po ustaljenoj
četiri žene zapravo su paradigma četiri
anglosaksonskoj ‐ i pradrevnoj mitskoj
moguća odnosa muškarca prema ženi,
šabloni heroj spašava heroinu od nasilja
koje sam jednom zgodom usporedio s
da bi s njom mogao biti spolno. Ovdje su
četiri Eratostenova elementa: zemljom,
heroj i heroina zajedno spolno zato da bi
vodom, zrakom i vatrom, obdarena s dva
se zaštitili od nasilja.
para svojstava: toplo‐hladno, suho‐vlaž‐
A što je uopće “Nul effort”?
no. Seks je tu zapravo sporedan. Taj
Dio Pasteureove misli, “Nul effort n'est
odnos prema ženama zapravo je kontra‐
perdue”, nijedan trud nije izgubljen. Sret‐
punkt jezivom i besmislenom ratu u
nog li optimizma devetnaestog stoljeća!
pozadini zbivanja, jednoj bezumnoj, pro‐
buđenoj zvijeri. Ono životinjsko u romanu
Pa je li izgubljen?
nije seks ‐ čak ni kad je sasvim mehanički,
Roman nije komentar te izreka, pa čak
otu‐đen, bljutav. Životinjski je taj stroj za
ni odgovor na nju. Ta izreka je naprosto
ubijanje od kojeg ljudi uzalud pokušavaju
tema oko koje se sve vrti. Može li ljudski
trud propasti? Ako vjerujemo u Boga,
118
odgovor je jasan: Sve će to vječnost
kivati i neki treći roman, u kojem će
platiti. To je trivijalno rješenje, njime s
e
izbjeglice iz Nul efforta zagaditi i druge
ne bih bavio ni u jednom kratkom odgo‐
svemire? Gdje je tome kraj?
voru u jednom intervjuu, nekmoli pisao
U Brodolomu imamo senilnost društva
roman. Ali što ako pođemo od radne
u jednoj benignoj fazi, u Nul effortu ona
pretpostavke da Boga nema?
je evoluirala do virulentnog stanja. U
Odosmo u komunizam.
Tbuli svijet stoji, jer ljudi nemaju snage da
Nije komunizam izmislio ateizam. Atei‐
izma‐štaju bolji. U Effortu se vodi jedan
zam, neznaboštvo, je zapravo prirodno
rat naprosto zato što senilni mozgovi ne
stanje čovjeka ‐ da nije tako, čemu bi
mogu izmaštati mir. Ne da oni ne vide da
trebalo otkrovenje? Ali ja se tu ne bavim
je rat besmislen ‐ jer da je tako, onda od
tim takozvanim “ruskim pitanjem” ‐ ima li
tog besmisla ne bi bježali u vlastito
Boga ili nema. To je pitanje budalasto, i
uništenje. To je jedna opaka petlja, iz koje
nije za literaturu. Ja samo tvrdim da ta
senilni mozak ne može van. Sretan sam
pretpostavka dilemu “nul efforta” čini
što se u realnom svijetu sve završilo
trivijalno rješivom, i stoga s literarnog
sretnije, što se na kraju dugog tunela
stanovišta neupotrebljivom, onako kao
truljenja jedne ideje pojavila jedna svježa
što je s literarnog stanovišta neupotreb‐
misao ‐ dostojna, eto, i Nobelovke. Ali u
ljiva i pretpostavka da neki ljudi žive u
doba kad je nastajao roman o tako se
sretnom braku, ili da nitko nikog nije
nečem nitko nije usuđivao ni sanjati ‐
ubio.
tamnicu smo doživljavali kao grobnicu. A,
s druge strane, ta pesimistična varijanta u
Da li tom literarnom potrebom za nečim
literarnom je smislu mnogo zanimljivija.
nevaljalim objašnjavaš i ‐ meni očitu – po‐
Što se pak tiče nekog trećeg romana koji
vezanost tog romana sa sadašnjim tre‐
bi nastavio tu liniju... Ne znam. Znam
nutkom, prepunim mržnje, zlobe, sukoba i
samo da me je jedan mali pasus iz Efforta
ratova, a bez vidljive svrhe i vizije
inspirirao da napišem još jedan roman.
optimističkoga kraja?
Koji pasus, ikakav roman?
Ja već dugo čekam da ljudi napokon
shvate da se moji futuristički romani
Evo ga: ‐ Pobune... ‐ Prezrivo je otpuh‐
zapravo bave današnjim trenutkom. Pos‐
nula. ‐ Ništa organizirano, ništa koordini‐
