Alef Science Fiction Magazine 025
Page 15
Nitko se od njih nije brijao, i Stojko je
je o izričitom naređenju. Što se pak
uhvatio infekciju stafilokokima koja mu se
ostaloga tiče...
u ljutitim masnicama proširila podlakti‐
‐ Kriv si zbog nedopuštene upotrebe
cama. Okruženi kričavim ljepoticama s
psihijatrijskih lijekova! ‐ povikao je
američke televizije, bili su nalik kakvom
Griškin.
degeneriranom triju pornografa. Svjetla
‐ To je bila privatna stvar ‐ odvratio je
su bila prigušena; Kozmograd je radio na
Jefremov mirno.
pola snage.
‐ Krivično djelo ‐ rekla je Tatjana.
‐ Sad kad su ostali otišli ‐ rekao je Stojko
‐ Pilote Tatjana, mi oboje znamo da je
‐ postali smo još jači.
ovaj Griškin ovdje najaktivniji pirat za
Griškin je zaječao. Nosnice su mu bile
samizdate na ovoj stanici. Svi smo mi urešene bijelim plamencima medicinske
kriminalci, nije ti to jasno? U tome i jest vate. Bio je uvjeren da će Jefremov
sva ljepota našega sistema, zar ne? ‐
pokušati ugušiti štrajk aerosolima beta
Njegov iznenadni, iskrivljeni smiješak bio
karbolina. Ti vateni čepovi bili su samo
je sablažnjivo ciničan. ‐ Kozmograd nije
još jedan od simptoma općeg nivoa
Potjemkinovo selo, i vi niste revolu‐
napetosti i paranoje. Prije nego što je iz
cionari. I vi zahtijevate da razgovarate s
Bajkonura stiglo naređenje za evakuaciju,
maršalom Gubarevim? On je u pritvoru u
jedan se od tehničara dao na sviranje
Bajkonuru. I vi zahtijevate da razgovarate
Uvertire 1812. Petra Iljiča Čajkovskog, pri s ministrom tehnologije? A baš ministar
pojačanju od kojeg su pucali bubnjići, i
vodi ovu čistku. ‐ Odlučnim je pokretom u
tako satima. A Gluško je natjerivao svoju
komadiće izderao ispis, i listići su se
ženu, gol, izbubetan, vrišteći, gore‐dolje
žutoga pelira razletjeti bestežinskim
po Kozmogradu. Stojko se probio do
prostorom poput usporeno snimanih
kagebejčevih fajlova i Bikovljeve psihija‐
leptira.
trijske dokumentacije; metri i metri žu‐
•
toga ispisa kovrčali su se kroz hodnike u
Devetoga dana štrajka, Korolev se sas‐
mlohavim spiralama, mreškajući se u
tao sa Griškinom i Stojkom u Saljutu u ko‐
strujama ventilatora. Romanenku je us‐
jemu je Griškin prije živio s Kotlokrpom.
pjelo poslati poruku iz kasarnskoga kruga,
Četrdeset su godina stanovnici Kozmo‐
poruku koja je govorila da se Kotlokrpa
grada vodili antiseptički rat s različitim
pokušao objesiti ‐ u bestežinskom stanju
plijesnima. Prašina, masnoće i para u
to je pokušao izvesti tako što je za vrat i
slobodnom padu ne bi se slijegale, i zbog
gležnjeve privezao elastične trake.
toga su pore vrebale odasvud ‐ iz
‐ Zamisli što nam stvaraju svojim
podstava, odjeće, ventilacijskih vodova. U
svjedočanstvima na zemlji ‐ promrmljao
toploj, vlažnoj atmosferi petrijeve posu‐
je Griškin. ‐ Neće nam čak ni suditi. Nego
de, plijesni su se širile poput naftnih mrlja
ravno u psihušku. ‐ Zloslutni nadimak
na vodi. Sad je u zraku visio prodoran
političkih bolnica kao da je momka nae‐
zadah suhoga truljenja, zadah koji bi tek
lektrizirao stravom. Korolev je apatično
pokatkad znali nadvladati zloguki zapusi
brljao po žitkom pudingu od klorele.
53
Stojko je grabio lebdeći smotak ispisa i
postoji vaša bista. U bronci. Prolazila sam
počeo glasno čitati.
kraj nje kad bih išla na predavanja. ‐ Oči
‐ Paranoja s tendencijom precjenji‐
su joj bile crvene od nespavanja.
vanja! Revizionističke fantazije neprija‐
‐ Uvijek nekakve biste. Akademicima su
teljske prema društvenom sistemu! ‐
potrebne. ‐ Nasmiješio se i uzeo je za
Zgužvao je papir. ‐ Ako bismo osvojili
ruku.
komunikacijski modul, mogli bismo se
‐ Kako je to bilo, taj dan? ‐I dalje je
povezati s američkim komunikacijskim
zurila u sliku.
satelitom i čitavu im priču spustiti u krilo.
‐ Jedva da se i sjećam. Toliko sam puta
Možda bi to Moskvi ispričalo priču o
pregledavao vrpce, da se sada više
razini našeg neprijateljstva!
sjećam njih. Moje uspomene na Mars iste
Korolev je iz svog alginskog pudinga
su kao i kod svakog školarca. ‐ Ponovno
iskopao voćnu muhu što se upravo bila
joj se nasmiješio. ‐ Ali nije bilo kao na
dokopala obale spasa. Dva para krila i
ovoj lošoj slici. U to sam siguran.
bifurkacija toraksa bili su nijemi svjedoci
‐ Zašto je sve pošlo baš tako? Zašto se
visokog nivoa zračenja u Kozmogradu.
sada završava? Kad sam bila mala, sve
Kukci su zapravo bili bjegunci iz nekog već
sam to vidjela na televiziji. Naša
zaboravljenog eksperimenta; mnogi su
budućnost je ležala u svemiru, za vječita
njihovi naraštaji već desetljećima harali
vremena.
stanicom.
‐ Možda su Amerikanci bili u pravu.
‐ Mi Amerikance ne zanimamo ‐ rekao
Japanci su umjesto ljudi poslali strojeve,
je Korolev. ‐I Moskvi zbog takvih otkrića
robote koji će izgraditi njihove orbitalne
više nije neugodno.
tvornice. Lunarno je rudarstvo zakazalo,
‐ Osim kad se čeka na pošiljke žita ‐
bar što se nas tiče, ali smo mislili da bi odvratio je Griškin.
trebala postojati bar nekakva istraživačka
‐ Americi je do prodaje koliko i nama do
instalacija... Sve to, pretpostavljam, ima
kupovine. ‐ Korolev je mrzovoljno stavio
veze s pitanjem tko drži kesu. S ljudima
još klorele u usta, mehanički prožvakao i
koji sjede za pisaćim stolovima i donose
progutao. ‐ Amerikanci ne bi mogli do nas
odluke.
sve kad bi i htjeli. Canaveral je u
‐ Onda je ovo njihova konačna odluka
ruševinama.
po pitanju Kozmograda. ‐ Pružila mu je
‐ Slabo smo s gorivom ‐ rekao je Stojko.
smotani komadić pelira. ‐ Našla sam to
‐ Možemo ga uzeti iz preostalih sletnih
među ispisima naređenja što ih je
modula ‐ odgovorio je Korolev.
Jefremov primao iz Moskve. Pustit će
‐ A kako da se onda do đavola
stanicu da se okreće još tri mjeseca, dok
spustimo? ‐ Griškinu su zadrhtale šake. ‐
sama od sebe polako ne propadne.
Čak i u Sibiru postoji drveće, drveće i
Otkrio je da i sam tupo zuri u sliku koje
nebo! Do đavola sa svime! Neka se sve
se gnušao.
> raspe i raznese! Nek sve padne i izgori!
‐ Sad je to najmanje važno ‐ čuo je
Korolevljev se puding rasuo preko
vlastiti glas.
čitave nepropusne pregrade.
I onda je ona gorko zaplakala, i čvrsto
‐ O Bože ‐ rekao je Griškin.Oprostite,
mu pritisla lice o obogaljeno rame.
pukovniče. Znam da se vi ne možete
‐ Ali imam jedan plan, Tatjana ‐ rekao je
vratiti.
gladeći je po kosi. ‐ Moraš me saslušati.
•
•
Kad je ušao u muzej, zatekao je pilota Pogledao je brojčanik svog starog rolexa.
Tatjanu ovješenu ispred te gnusne slike
Sad su bili nad istočnim Sibirom. Sjećao
slijetanja na Mars, dok su joj se trepavice
se kako mu je taj sat bio darovao švicarski
prelijevale suzama. Kad je ušao, ona ih je
ambasador, u jednoj golemoj dvorani s
otrla rukom.
lukovima u velikoj kremaljskoj palači.
‐ Znate li, pukovniče, da u Bajkonuru
Bilo je vrijeme da se počne.
54
Odlebdio je iz svog Saljuta do prista‐
blijed, lice mu je, pod čekinjastom
nišne sfere, mlatarajući po dugačkom is‐
bradom, bilo zelenkasto. Za njim je išao
pisu što mu se pokušavao omotati oko
meteorolog Umanski, vukući mlitavo
glave.
tijelo jednog od vojnika.
Zdravom je rukom još mogao raditi brzo
‐ Kako si, Kotlokrpo? ‐ upitao je Korolev.
i efikasno. Dok je oslobađao veliku bocu s
‐ Jadno. Držali su me na Strahu. Ne baš
kisikom iz remenja kojim je bila
velikim dozama, ali... I ja sam pomislio da
učvršćena, na licu mu je bio smiješak.
je stvarna dekompresija!
Oprijevši se o rukohvat, bacio je svom
Griškin je kliznuo iz najbližeg sojuza,
snagom bocu preko sfere. Ona se, oštro
vukući za sobom smotak alata na
odjeknuvši, odbila ne počinivši baš
najlonskoj uzici.
nikakve štete. Pošao je za njom, uhvatio
‐ Svi su u redu. Slom sistema prepustio
je i ponovno bacio.
ih je njihovoj automatici. Malo sam im
I tada pogodio dekompresijski alarm.
izvijačem pročačkao daljinske, tako da
Kad su zajaukale trube, iz zvučnika je
zemlja ne može preuzeti. O, Nikita, kako
poletjela prašina. Pokrenut alarmom,
smo? ‐ upitao je Kotlokrpu. ‐ Da vidiš
kapci su se pristanišnih rampi zatvorili uz
čuda, ideš u središnju Kinu.
zvižduk hidraulika. Korolevu su pucale
Kotlokrpa se trznuo, protresao i
uši. Kihnuo je, a zatim ponovno posegnuo
zadrhtao.
za bocom.
‐ Ali ja ne znam kineski. Stojko mu je
Svjetla su buknula do maksimalnoga
dao smotak ispisa.
sjaja a onda zažmirkala i ugasila se. On se
‐ Ovo ti je fonetski mandarinski. "Želim
nasmiješio u mraku, pipkajući za čeličnom
prebjeći. Odvedite me do najbliže japan‐
bocom. Stojko je izazvao slom općih
ske ambasade."
sistema. To uopće nije bilo teško. Banke
Kodokrpa se nacerio i protjerao prste
memorije ionako su već, prošvercanim
kroz živicu svoje znojem natopljene kose.
televizijskim programima, bile proreše‐
‐ Što je s vama ostalima? ‐ upitao je.
tane do granice sloma.
‐ Što misliš da smo sve to izveli samo
‐ Pravi boks bez rukavica ‐ promrmljao
radi tebe? ‐ odgovorila je Tatjana i izbe‐
je mlateći bocom o zid. Svjetla su slabaš‐
keljila mu se. ‐ Pobrini se, Kotlokrpo, da
no zažmirkala, označavajući trenutak u
Kineska novinska agencija dobije i ostatak
kojem su se rezervne ćelije ubacile u
tog svitka. Svaki od nas ima po primjerak.
strujni krug.
Pobrinut ćemo se da čitav svijet dozna
Osjetio je bolove u ramenu. Stoički je
što Sovjetski Savez namjerava učiniti
nastavio mlatiti, prisjećajući se halabuke
Jurju Vasiljeviču Korolevu, prvom čovjeku
što ju je bila stvorila prva dekompresija.
koji je stupio na Mars! ‐ rekla je pa
Mora to obaviti pošteno. Mora zblesaviti i
Kodokrpi poslala pusu.
Jefiemova i posadu topa.
‐ A što ćemo s Filipčenkom? ‐ upitao je
Uz glasni cvilež, manualni se kotač
Umanski. Nekoliko tamih kuglica zgruša‐
jednog od kapaka počeo okretati. Otvorio
ne krvi zavile su u luku oko obraza
se uz tupi šum, i napokon je unutra
onesvještenog vojnika.
zirnula Tatjana, bojažljivo se smiješeći.
‐ Zašto sobom ne biste poveli i ubogog
‐ Jeste li oslobodili Kodokrpu? ‐ upitao
seronju ‐ rekao je Korolev.
je Korolev pa ispustio bocu.
‐ Hajd' onda s nama, govnoglavi ‐rekao
‐ Stojko i Umanski upravo raspravljaju s
je Kotlokrpa, uhvatio Filipčenka za pojas i
čuvarom. ‐ Udarila je šakom po
povukao ga prema oknu sojuza. ‐Ja,
rastvorenu dlanu. ‐ Griškin priprema
Nikita Kotlokrpa, učinit ću ti najveću
sletne module.
milost tvog bijednog života.
Pošao je za njom hodnikom do iduće
Korolev je gladao kako Stojko i Grišin za
pristanišne sfere. Stojko je pomagao
njima hermetički zatvaraju kapak.
Kotlokrpi da prođe kroz okno što je vodilo
‐ Gdje su Romanenko i Valentina? ‐
iz kasarnskoga kruga. Kotlokrpa je bio
upitao je Korolev, ponovno pogledavajući
55
na sat.
‐ Moraš im reći da to zaista želim ‐rekao
‐ Ovdje, druže pukovniče ‐ rekla je
je i uštinuo se za zakržljalo zapešće ‐ da to
Valentina, dok joj je kosa lebdjela oko lica
želim do kostiju.
što je virilo iz okna drugog sojuza. ‐Morali
Ona ga je zagrlila pa kliznula u modul.
smo provjeriti i ovog ‐ dodala je i
•
zahihotala.
Č
‐ Za to će biti dosta vremena i u Tokiju ‐
ekao je sam u pristanišnoj sferi. Tišina
rekao je Korolev oštro. ‐ Za koju minutu
mu je strugala živce; slom sistema dezak‐
već će uskakivati u migove i u
tivitao je ventilaciju, s čijim je brujanjem Vladivostoku i u Hanoju.
živio dvadeset godina. Čuo je kako se
Pojavila se gola i mišićava Romanen‐
Tatjanin sojuz napokon odvojio od
kova ruka pa je potegla natrag u sletni
stanice.
modul. Stojko i Griškin hermetički su
Netko je dolazio hodnikom. Bio je to
zatvorili kapak.
Jefremov, krećući se nezgrapno u vaku‐
Kad se odvojio Kotlokrpa, zajedno s
umskom odijelu. Korolev se nasmiješio.
onesviještenim Filipčenkom, čitav je
Jefiremov je iza vizira od leksana nosio
Kozmograd
šuplje odjeknuo. Još jedna
bljutavu službenu masku, no ipak je
detonacija, pa su odletjeli i ljubavnici.
izbjegao da se u prolazu susretne s
‐ Idemo, prijatelju Umanski ‐ rekao je
Korolevljevim očima. Išao je prema
Stojko. ‐ I zbogom, pukovniče! ‐ Umanski i
topovskoj kuli.
Stojko krenuli su hodnikom.
Alarmi su trubljenjem čitavoj stanici
‐ Ja idem s tobom ‐ rekao je Griškin
objavili punu borbenu uzbunu.
Tatjani. Široko se nasmiješio. ‐ Ako ništa
‐ Ne! ‐ viknuo je Korolev. Kad je stigao
drugo, ti si pilot.
do njega, kapak je topovske kule bio
‐ Ne ‐ rekla je ona. ‐ Idemo sami. Pa
otvoren. Unutra je vidio vojnike kako se,
kom obojci kom opanci. Samo pusti na
galvanskim refleksima stečenim stalnom
miru komandnu ploču, nemoj ništa dirati.
vježbom, kreću isprekidanim trzajima i
Korolev je gledao kako Tatjana pomaže
nabacuju široko remenje naslonjača pre‐
Griškinu da uđe u posljednji sojuz
ko prsiju svojih voluminoznih skafandera.
pristanišne sfere.
‐ Ne čini to! ‐ Korolev je dojedrio u
‐ Odvest ću te na ples, Tatjana ‐ rekao je
topovsku kulu. Zgrabio je Jefremova za
Griškin ‐ kad se nađemo u Tokiju. ‐Ona je
kruto, u harmoniku složeno tkanje nje‐
zatvorila kapak. Još jedna detonacija, pa
gova odijela. Jedan se od akceleratora u
su se i Stojko i Umanski odvojili od
stakatu cvileža nabio energijom. Na
susjedne pristanišne sfere.
nišanskom ekranu, zeleni se nitni križ
‐ Tatjana, idi sad ‐ rekao je Korolev. ‐
poklopio s crvenom točkom.
Požuri. Ne bih želio da te obore iznad
Jefremov je skinuo šljem. Mirno, bez
međunarodnih voda.
ikakve promjene izraza, izveo je jedan
‐ Ali tada vi, pukovniče, ostajete sami,
bekhend udarac šljemom.
sami s neprijateljem.
‐ Reci im da prestanu! ‐ zajecao je
‐ Kad odete vi, otići će i oni ‐ odvratio je
Korolev. Kad je sunula zraka popraćena
on. ‐ A ja se uzdam da ćete svemu dati
zvukom pucnja bičem, svi su se zidovi
toliki publicitet da će me Kremlj biti
zatresli. ‐ Tvoja žena, Jefremove! Ona je
prisiljen održati na životu.
unutra!
‐ A što da im, pukovniče, kažem u
‐ Pukovniče, van. ‐ Jefremov je uhvatio
Tokiju? Želite li izreći kakvu poruku
Koroleva za artritičnu ruku i stisnuo je.